ZAKONODAVNI OKVIR ZAŠTITE OSOBNIH PODATAKA U RH

Člankom 37. Ustava Republike Hrvatske propisano je sljedeće:

„Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.

Zakonom se uređuje zaštita osobnih podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi.

Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja“.

Temeljem ustavne odredbe o pravu na zaštitu osobnih podataka donesen je Zakon o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine, br. 103/03., 118/06., 41/08.).

Zakon uređuje zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u RH.

Kao podzakonski akti u području zaštite osobnih podataka u RH u primjeni su Uredba o načinu vođenja i obrascu evidencije o zbirkama osobnih podataka (Narodne novine, br. 105/04.) i Uredba o načinu pohranjivanja i posebnim mjerama tehničke zaštite posebnih kategorija osobnih podataka (Narodne novine, br. 139/04.).

RH je kao članica Vijeća Europe potpisnica Konvencije o zaštiti osoba glede automatske obrade osobnih podataka (Konvencija 108) i Dodatnog protokola uz Konvenciju 108 u vezi nadzornih tijela i međunarodne razmjene podataka.

Primjena odredbi navedenih akata Vijeća Europe omogućena je donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka i Dodatnog protokola uz Konvenciju za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka u vezi nadzornih tijela i međunarodne razmjene podataka (Narodne novine, br. 04/05, Međunarodni ugovori).

Zakon o zaštiti osobnih podataka, kao temeljni akt u području zaštite osobnih podataka u RH također je u svim bitnim odredbama sukladan Direktivi 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca glede obrade osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka.